Dosada
Ne znam sta da napisem. Nisam nista pisao na blogu ima stoljece, ne znam ni sad sto pisem, ali eto. Tiro me napustio, nece vise da se bavi blogovima, kaze da mu je mrsko. Cak smo htjeli i da ukinemo blog, ali mi nekako zao. Puno se toga promjenilo od kad sam zadnji put objavio post. Zavrsio sam skolu, imam djevojku koju puno nesto, zna ona sta. Tiro se isto ozenio. Sve je super jedino sto mi fali jeste moja raja s kojom sam isao u razred. Ali mi najvise od svega fali moja Kolobara.
Ne znam fakat sto ovo pisem, imao sam namjeru da sta fino napisem, ali sam zaboravio sta sam htio napisati. A ne znam fakat ko ce ove gluposti i citati, stvarno je nidje veze. Eto, valjda ce opet biti kakav post za jedno godinu.
Evo da i ja napišem koji post, a ne samo Tiro. Šta reci o našem Muhi, a nije vec rečeno. Pri samom pogledu na njega primjećujete blagi teleći osmijeh koji ga krasi tokom cijelog dana. Poznat je još i kao najveća spavalica u razredu, čovjek je iz Crne Gore pa mu i ne mozemo puno zamjeriti. Na početku prvog časa zavali se na klupu, svog najboljeg prijatelja poslije kreveta, i do kraja nastave ne ustaje. Jedino je budan na času kod svog vrlog havera prof. Sušića. U sobi je sa Ćovjekom. Na svom krevetu provodi većinu svog slobodnog i neslobodnog vremena. Kada ne spava ide po čaršiji u potrazi za macama da malo smoči. Poznata je njegova ljubavna afera sa Muneverom. Pravo ime mu nije Muhammed, nego je taj nadimak dobio zahvaljujući tetovaži na njegovim prsima gdje je arapskim slovima ispisano ime Muhammed. Neki od njegovih poznatijih nadimaka su i Bager, Tramvaj, Crnigoro, i ne mogu se vise sjetiti. Eto dosta o Muhi. I samo da kazem jednu poznatu Muhammmedovu rečenicu:˝Biti ćovjek to je sve.˝. 
